Griženje u vrtiću

Griženje, čupanje, štipanje, guranje prsta u oči, nos ili usta, česta su ponašanja kod djece između 1. i 3.godine života. Mogu se pojaviti kod bilo kojeg djeteta. Budući da je rezultat griženja bolan i često vrlo vidljiv, uobičajene su žestoke reakcije roditelja djece koja su bila žrtve griženja. Roditelji očekuju da griženje odmah prestane. Nažalost – nerealno je očekivati da će malo dijete od prosječno 2 godine razumjeti posljedice svog čina te odmah naučiti što ne smije činiti. Proces odvikavanja od takvog ponašanje traje najčešće od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. Stručnjaci smatraju da , iako mjesto ugriza izgleda ružno, ono najčešće nije opasno za dijete. Važno je imati na umu da svako dijete može razviti takav oblik ponašanja , te se oboružati strpljenjem i imati na umu da će osoblje vrtića poduzeti sve stručne mjere da se pomogne djetetu i njegovim roditeljima u prevladavaju ove poteškoće.

Zašto djeca grizu?

Djeca jasličke dobi (od 1.-3.g. života) nalaze se u „oralnoj fazi“ u kojoj se kroz usta doživljava najveći postotak ugode. Zato djeca sišu, stavljaju različite predmete u usta. Ponekad će eksperimentiranje završiti i ugrizom.
Potreba za oralnom stimulacijom
Govorni razvoj kod djece ove dobi može biti različitog tempa. Dio djece još ne može verbalizirati svoje potrebe, misli, želje, osjećaje, ne mogu reći prijatelju u grupi ili odgajateljici što trebaju. Zbog toga su frustrirani, te mogu reagirati griženjem kako bi pokazali da im nešto nedostaje.
Rast zubića može uzrokovati bol, koja se trljanjem desni ili griženjem može ublažiti.
Dijete putem griženja može ispoljiti agresivnost uzrokovanu općim nezadovoljstvom, umorom, ljutnjom, bolešću, strahom. Često je griženje način da se smanji unutarnja napetost jer se djeca ove dobi još ne znaju sama utješiti i smiriti. Iskustvo nam pokazuje da su djeca koja puno vremena provode u vrtiću (9-10 sati dnevno) sklonija agresivnom i autoagresivnom ponašanju.
Mala djeca još nemaju razvijenu svijest o uzročno-posljedičnim vezama. Oni osjećaju vlastitu bol, ali ne mogu razumjeti da njihov postupak može prouzročiti bol nekom drugom.
Ponekad se djeca ugrizom brane: svoju igračku, prostor ....
Neka djeca kroz eksperimentiranje otkriju griženje kao način da se dođe do željenog cilja. Budući da je ugriz vrlo efikasan postupak jer odmah privlači pozornost okoline, a dijete koje je ugrizlo odmah dolazi do željene pažnje ili igračke, takvo ponašanje ima tendenciju da se zadrži ako okolina ne djeluje odgojno.
Griženje se može pojaviti i kroz model imitacije, pa se takvo ponašanje može proširiti u skupini djece.

Kako djelovati u toj situaciji?

Primarni zadatak odraslih je da otkriju zbog čega dijete grize. Kada se otkrije uzrok – može se djetetu pomoći i smanjiti navedeno ponašanje.
Izuzetno je važno da ne kažnjavate dijete ili grizete kako bi shvatilo da to boli. Fizička kazna može samo učvrstiti dijete u njegovom ponašanju i pokazati mu da se smije biti agresivan. Usmjerite mu pažnju na ugriženo dijete i potaknite ga da ga tješi i pomazi. Tako će shvati da griženje boli.
Kada se dogodio ugriz, djetetu koje je to učinilo mirno i ozbiljno kažite: «Ne! Ne gristi! To boli!» Zatim treba pažnju usmjeriti na ugriženo dijete i posvetiti mu slijedećih nekoliko minuta. Na taj način će dijete koje grize naučiti da sa takvim postupkom neće dobiti pažnju okoline.
Pokušajte biti smireni, ne vikati na dijete , ne čupati ga za ruku i grubo odvlačiti od ranjenog djeteta. Odlučno mu kažite da se to ne radi, okrenite mu leđa i pažnju usmjerite na ugriženo dijete.
Dijete ne treba pitati: «Zašto si to učinio?», jer vam ono neće znati objasniti. Usmjerite se na rješenje problema. Možete mu reći: «Ako me trebaš ili želiš neku igračku – pozovi me/dotakni me/dođi do mene i primi me za ruku...» Time dijete učimo da privlači pažnju društveno prihvatiljivim načinima. Pohvalite dijete kada primjetite da vas je počeo zvati na takav način!
Nemojte držati djetetu duge pridike i objašnjenja. Kada prvi put ugrize možete reći: «Zubi nam služe za jelo. Ne grizemo prijatelje. To boli! Pogledaj kako prijatelj/brat/sestra plače!» Drugi put samo treba kratko reći: «Ne grizi!»
Ako je uzrok griženja rast zubića ili nedovoljna oralna stimulacija, možete mu dati igračku za grizenje ili neku zdravu grickalicu.
Potičite govorni razvoj djeteta, na taj će način naučiti kako riječima tražiti ono što mu treba ili izraziti osjećaje.
Pokušajte predvidjeti situacije u kojima bi se griženje moglo pojaviti i stvorite uvjete kojima ćete smanjiti vjerojatnost pojavljivanja: dovoljan broj igračaka kako ne bi bilo otimanja, dovoljno velik prostor za kretanje koji bi omogućio djeci «pražnjenje energije».
U vrtiću je prilično teško, zbog velikog broja djece, uočiti svaki put kad se neko dijete sprema ugristi drugo. U obitelji je to lakše jer ste usmjereni na jedno, dvoje ili troje djece. Najbolji efekti su ako se uspije primjetiti kad se dijete sprema ugristi i u tom ga se trenutku zaustavi odlučno, ali nježno i ponudi drugo rješenje za njegov problem.
NAJVAŽNIJE JEST BITI DOSLJEDAN U SVOJIM POSTUPCIMA TE POTAKNUTI SVE LJUDE U DJETETOVOM OKRUŽENJU DA SE ODNOSE NA ISTI NAČIN

Ispiši stranicu