 |
Najbolji rezultati u odgoju postižu se kombinacijom ljubavi , topline i dosljednosti. Djeca moraju naučiti da pravila ponašanja i zabrane (granice) postoje da bi ih se zaštitilo – osigurala njihova sigurnost, te sigurnost ostalih ljudi.
Djetetu mora biti jasno da postoje pravila koja se ne smiju prekršiti, da ne mogu raditi baš sve što žele, da se nešto može raditi samo na određenom mjestu i u određeno vrijeme (npr. vikati, juriti i sl. ) , te da mogu i sami donositi odluke koje će ih zaštititi .
|
U dobi od 3 g. nadalje djeca već mogu razumijeti vezu između svojih postupaka i posljedica svog ponašanja. To je pravo vrijeme da se djetetu postave pravila i da mu se objasni razlog za ta pravila, te moguće posljedice ako se prekrše pravila.
Važno je :
- da pravila budu jasna, te da ih dijete razumije,
- da ih ne bude previše ( što može frustrirati dijete i izazvati neposluh)
- da djetetu budu jasne posljedice (“kazne”) koje slijede ako prekrši pravilo, ne preporučaju se fizičke kazne, već uskraćivanje nekih stvari do kojih je djetetu stalo ( slatkiši, čitanje priča, odlazak u park…), svaki put ponovo podsjetiti dijete na pravilo i razlog “kazne”
- da se , kad god je moguće, pravila dogovore zajedno s djetetom, te više puta ponove (mogu se napisati i objesiti na zid, iako dijete ne čita, može ih “imati na oku” kao podsjetnik)
- da se bude dosljedan u primjeni “kazni ” koje su dogovorene ako se pravilo prekrši ( na smiren i ljubazan način).Samo jednom ako se “popusti” cijeli proces se može vratiti na početak , djetetu je važno da ima jasne granice jer tada se zna orjentirati . Ako , za isto ponašanje, jednom kaznimo dijete, a drugi put ne reagiramo – ono je nesigurno jer ne zna što mu je činiti.
- kazne moraju biti primjerene “težini” prekršaja, trebaju slijediti gotovo odmah nakon prekršaja ( da bi ih dijete dobro povezalo sa onim što je učinilo), posebno je važno da kazna bude takva kakvu možemo sprovesti ( Ako kažemo ” Ne možeš mjesec dana gledati TV” ili “Nema više slatkiša” – takve su kazne najčešće neostvarive, pa onda nemaju efekta. )
- kad ga i kažnjavamo - dijete mora znati da ga volimo
- kada je pravilo prekršeno, potrebno je kritizirati samo ponašanje, a ne dijete
- potrebno je razgovarati s djetetom kad god je moguće i objašnjavati pravila i granice, poticati dijete na iskrenost i povjerenje
- s godinama , kako dijete odrasta, pravila i granice potrebno je mijenjati , u dogovoru s djetetom
- kad dijete izgubi kontrolu i upriliči ispad bijesa, potrebno ga je izdvojiti negdje na “hlađenje”, npr. za poseban stol, na krevet , u drugu prostoriju ( to ne smije biti zastrašujuće mjesto ), trajanje te “izolacije ” za vrijeme koje dijete razmišlja o tome što je učinilo, trebalo bi biti onoliko minuta koliko dijete ima godina ( ili dok se ne umiri ). Kada se dijete smiri potrebno je porazgovarati i pomoći mu da shvati svoje osjećaje te da nauči kako ih izraziti na bolji način (ako je ljuto može lupati po jastuku, brojati do 10, duboko udisati, trčati oko kuće ili kroz hodnik…)
- pohvaliti i nagraditi dijete kad god nije prekršilo pravilo, pohvaliti ga jasno i konkretno npr.”Sviđa mi se što me u dućanu nisi ništa tražio” , a ne općenito “Bio si dobar”.
Djeca se najčešće neposlušna iz tri razloga:
- kad su im zahtjevi suviše teški (npr. tražiti od djeteta da bude mirno u čekaonici pola sata i sl.)
- kada želi na sebe svratiti pozornost
- zbog radoznalosti
Ako se dnevno izdvoji pola sata i posveti djetetu kroz neku zajedničku aktivnost može se uvelike smanjiti djetetova neposlušnost i tvrdoglavost.
U situacijama koje su teške za dijete u smislu održavanja discipline (npr. dugotrajna vožnja autom, čekanje u čekaonici…) potrebno je osigurati uvijete koji će olakšati djetetu situaciju jer zbog njegove prirode ono ne može dugo biti mirno (npr. zaliha slikovnica, igračaka i sl.)
Kad discipliniramo dijete nužno ga moramo naučiti samokontroli, da bira ponašanja koja će imati pozitivne posljedice po njega i okolinu . Samokontrola uključuje razmišljanje prije djelovanja. Ostvaruje se:
- upotrebom “time-out”-a ( kratke stanke) kad dijete ima ispad bijesa – da bi se smirilo
- čim se smiri treba prekinuti “izolaciju”
- nagraditi dijete kad ne izgubi kontrolu
- pomoći mu da se opusti : duboko udisanje
- nuditi smirujuće i ugodne aktivnosti
- biti dobar model svom djetetu ( primjer samokontrole i smirenosti)
- razgovarati s djetetom , kad se smiri, kako je moglo na bolji način riješiti neku situaciju koja ga je razljutila
