Zdravo samopoštovanje je kao oklop koji pomaže djetetu da se suoči sa izazovima svijeta. Djeca koja znaju svoje jake te slabe strane i dobro se osjećaju s time, lakše rješavaju konflikte, odupiru se negativnim pritiscima okoline, češće se smiješe, više uživaju u životu, realistični su i optimistični, uživaju u interakciji s drugima, u grupnim aktivnostima, a vole i samostalne igre i aktivnosti. Nisu ovisni o društvu. Kad se suoče sa problemom, kreativno rade na pronalasku rješenja, a da kod poteškoća ne omalovažavaju ni sebe ni druge.
Djeca sa zdravim samopoštovanjem imaju povjerenja u svoje odluke i izbore, pa su manje sklona povesti se za lošim primjerima. Osim toga, budući da su važni sami sebi, čuvaju svoje zdravlje, osjećaje i sigurnost te donose mudre odluke.
S druge strane nesigurna djeca doživljavaju izazove kao izvor frustracije i anksioznosti. Suočeni s novim izazovima njihova prva reakcija je: “Ja to ne mogu!” Djeca koja nemaju visoko mišljenje o sebi teško nalaze rješenja svojih problema, mogu postati pasivni, depresivni i povučeni. Oni ne žele probati nove stvari, često govore negativno o sebi, ne vole preuzeti odgovornost pa čekaju da za njih odluči netko drugi, vrlo su kritični prema sebi i pokazuju razočaranje u sebe.
Samopoštovanje se razvija od djetinjstva kroz cijeli život. Iako se smatra prilično stabilnom crtom osobnosti, može varirati iz dana u dan, ili iz godine u godinu, ovisno o osobnom iskustvu pojedinca. Ono nema nikakve veze sa hvalisavošću ili savršenošću. Možemo biti svjesni da su drugi ljudi bolji od nas u nekim stvarima, a da smo ipak zadovoljni sa sobom i da se volimo! Samopoštovanje vam daje hrabrost da isprobate nove stvari, daje vam vjeru u sebe, omogućuje vam da se poštujete čak i kad griješite. Ako se vi poštujete, poštovat će vas i vaša okolina.
Samopoštovanje se također može definirati kao osjećaj kompetentnosti uz osjećaj voljenosti. Dijete može imati iskustvo i osjećaj da je sposobno u različitim zadacima, ali da istovremeno nije voljeno od svoje okoline. Takvo dijete će imati nisko samopoštovanje. Isto tako dijete može biti izuzetno voljeno u svojoj obitelji, ali nesigurno glede svojih mogućnosti i sposobnosti. Ono će također imati nisko samopoštovanje.
Samopoštovanje se razvija već vrlo rano u djetinjstvu, kao rezultat doživljaja uspjeha nakon uloženog truda i ustrajnosti. Kada dijete pokušava nešto učiniti, nakon neuspjeha ponovo pokušava, opet doživljava neuspjeh, ne odustaje i konačno doživi uspjeh – takvo iskustvo je neprocjenjivo za razvoj samopoštovanja. Nadalje, kvalitetni odnosi koje dijete razvija unutar svoje obitelji i šire važan su čimbenik stvaranju zdrave slike o sebi.
Što roditelji mogu činiti kako bi potakli i njegovali razvoj samopoštovanja kod svog djeteta:
Obitelj koja potiče samopoštovanje svog djeteta jest obitelj u kojoj je kvaliteta međusobnih odnosa takva da svi članovi obitelji napreduju i razvijaju se zdravo kao ljudska bića. U takvoj obitelji podržavaju se četiri temeljne vrijednosti; ravnopravno dostojanstvo, osobni integritet, autentičnost i osobna odgovornost. Ravnopravno dostojanstvo u odnosima među članovima obitelji znači da se sa jednakom ozbiljnošću shvaćaju želje,osjećaji, mišljenja i potrebe svih članova obitelji. U takvoj obitelji članovi mogu slobodno reći što osjećaju i misle bez straha od odbacivanja, kritiziranja ili omalovažavanja. Na taj se način uvažava osnovna potreba svakog čovjeka, a to je da ga se vidi , čuje i shvati ozbiljno. U obiteljima gdje postoji ravnopravno dostojanstvo govori se slobodno o vlastitim strahovima, ljutnjama, brigama, radostima i tugama.
Poticajne obitelji potiču razvoj osobnog integriteta svog djeteta na način da mu pomaže da upozna sebe, svoje potrebe, želje, stavove, mogućnosti, brine se da mu ne povrijede granice i potiču dijete da pazi da ne povrijedi ljude oko sebe. Do povrede osobnog integriteta dolazi kada okolina ismijava, kritizira, odbacuje nečije mišljenje, potrebe i osjećaje. (Primjeri: “Ništa te ne boli – nemoj glumiti!” ili “Ne može ti biti dosadno…” ili “Moraš još jesti”). Međutim, nećemo povrijediti integritet ako ne ispunimo nečiju želju ili očekivanje, npr. ako djetetu ne kupimo sladoled ili skupe tenisice. Ljudi imaju pravo željeti, što ne znači da sve želje moraju biti ispunjene. Autentičnost predstavlja iskreno prezentiranje sebe u svakom trenutku (kad smo ljuti – kažemo da smo ljuti, kad smo tužni – pokažemo tu emociju….). Na taj način potičemo dijete da iskreno, otvoreno i slobodno izražava sebe.
Od svih članova obitelji se očekuje da snose odgovornost za svoja ponašanja i odluke (ne kaznu, sram ili krivnju) te da smisle kako će popraviti neku učinjenu štetu.
Preporučena literatura: